Engleska abeceda korisna je i dugo nakon prve lekcije. Treba vam kada telefonom govorite svoje ime, provjeravate adresu e-pošte, pitate kako se piše nepoznata riječ ili pokušavate razumjeti naglas pročitan kôd. U tim situacijama nije dovoljno znati značenje riječi: morate prepoznati i imenovati pojedina slova pravilnim redoslijedom.
Učenje abecede nije samo izgovaranje poznatog niza. Morate povezati svaki pisani oblik s njegovim nazivom i razumjeti zašto taj naziv ne mora odgovarati glasu koji čujete u riječi. Ovaj vodič objašnjava te razlike ondje gdje se pojavljuju, donosi cjelovitu preglednu tablicu i pokazuje kako se služiti slovima u svakodnevnim situacijama.
Koliko slova ima engleska abeceda?
Suvremena engleska abeceda ima 26 slova. Piše se latinicom i počinje slovom A, a završava slovom Z. Svako slovo ima veliki i mali oblik: A–a, B–b, C–c. To su dva oblika istog slova, a ne zasebna slova, pa abeceda nema 52 slova. Hrvatska abeceda ima 30 slova, ali njezina slova č, ć, đ, š, ž te dvoslovi dž, lj i nj nisu zasebna slova engleske abecede.
Velika tiskana slova nazivaju se i verzalima. Susrećete ih na početku rečenica i u imenima, dok je većina slova u običnim riječima mala. Učite oba oblika zajedno: ako prepoznajete veliko R u naslovu, to ne znači nužno da ćete odmah prepoznati malo r u drukčijem fontu.
Engleski se tekst čita slijeva nadesno. Abecedni red važan je u rječnicima, kazalima i abecedno poredanim popisima, ali ne govori kako se riječ izgovara. Koristan je cilj poznavati i redoslijed i pojedina slova dovoljno dobro da ih prepoznajete bez ponovnog kretanja od slova A.
Slovo, njegov naziv i glas nisu isto
Slovo je pisani znak. Njegov je naziv ono što izgovarate kada ga imenujete zasebno. Glas je ono što čujete i proizvodite tijekom govora. Razlikovanje tih triju pojmova sprječava jednu od najčešćih početničkih pogrešaka: pokušaj čitanja riječi spajanjem naziva njezinih slova.
Primjerice, naziv slova B glasi /biː/. Na početku riječi book („knjiga”) ono, međutim, predstavlja glas /b/, a ne cijeli slog /biː/. Slovo A naziva se /eɪ/, ali u riječi cat („mačka”) predstavlja /æ/. Slovkanjem C–A–T nekome govorite kako se riječ piše; izgovorom /kæt/ pokazujete kako se izgovara.
Odnos pisanja i govora nije uvijek jedno slovo za jedan glas. U riječi ship („brod”) dva slova sh zajedno predstavljaju /ʃ/. U riječi name („ime”) završno e nema vlastiti glas. To su obrasci čitanja i pisanja koje ćete postupno učiti. Ne morate ih sve svladati prije učenja abecede, ali ne očekujte da će nazivi slova biti vodič za izgovor svake riječi.
Pročitajte i: Pravila čitanja engleskog za početnike: glasovi, slova i primjeri
Cijela engleska abeceda s izgovorom
Srednji stupac u nastavku prikazuje naziv svakog slova u fonetskoj transkripciji. Ne navodi sve glasove koje to slovo može predstavljati u riječima. Riječ u posljednjem stupcu pomaže vam prepoznati slovo u uporabi; nije tvrdnja da se ono u toj riječi izgovara jednako kao njegov naziv.
Tablica se temelji na uobičajenom britanskom rječničkom izgovoru, a za O, R i Z prikazuje i uobičajene američke inačice. Stvarni izgovor ovisi o jezičnoj inačici, pa su to korisni referentni oblici, a ne popis svih mogućih varijanti.
| Slovo | Naziv slova: IPA | Primjer riječi |
|---|---|---|
| A a | /eɪ/ | apple |
| B b | /biː/ | book |
| C c | /siː/ | cat |
| D d | /diː/ | dog |
| E e | /iː/ | egg |
| F f | /ef/ | fish |
| G g | /dʒiː/ | green |
| H h | /eɪtʃ/ | house |
| I i | /aɪ/ | island |
| J j | /dʒeɪ/ | juice |
| K k | /keɪ/ | key |
| L l | /el/ | lamp |
| M m | /em/ | milk |
| N n | /en/ | name |
| O o | Britanski /əʊ/; američki /oʊ/ | orange |
| P p | /piː/ | pen |
| Q q | /kjuː/ | question |
| R r | Britanski /ɑː/; američki /ɑːr/ | red |
| S s | /es/ | sun |
| T t | /tiː/ | time |
| U u | /juː/ | umbrella |
| V v | /viː/ | visit |
| W w | /ˈdʌb.əl.juː/ | water |
| X x | /eks/ | X-ray |
| Y y | /waɪ/ | yes |
| Z z | Britanski /zed/; američki /ziː/ | zoo |
Služite se tablicom u oba smjera. Pogledajte slovo i izgovorite njegov naziv; zatim poslušajte naziv slova na snimci i prepoznajte zapisano slovo. Ti zadaci provjeravaju različite dijelove iste vještine. Tiskana tablica ne može prikazati svaku pojedinost izgovora, pa svoj izgovor usporedite s pouzdanim zvučnim zapisom, primjerice britanskim i američkim snimkama u rječniku Cambridge Dictionary.
Kako razumjeti znakove za izgovor
Fonetska transkripcija bilježi izgovor, a ne uobičajeni način pisanja. Znakovi između kosih crta, primjerice /biː/, pokazuju kako se izgovara naziv slova. Prije uporabe tablice ne morate naučiti cijelu međunarodnu fonetsku abecedu, poznatu pod kraticom IPA. Počnite s nekoliko znakova koji se ponavljaju u nazivima slova i povežite ih sa snimkama.
Znak /iː/ pojavljuje se u nazivima slova B, C, D i još nekoliko slova. Oznaka ː u ovom sustavu transkripcije označava duljinu. U /eɪ/ položaj govornih organa za samoglasnik mijenja se unutar jednog sloga; nisu posrijedi dva odvojeno izgovorena samoglasnička sloga. Oznaka ˈ ispred prvog sloga naziva slova W pokazuje glavni naglasak.
Približan zapis hrvatskim slovima može pomoći na početku, ali nije točna fonetska transkripcija. Hrvatski nema sve iste glasove kao engleski, a poznate navike čitanja mogu vas navesti na drukčiji izgovor. Takav podsjetnik upotrebljavajte uz zvučni zapis, a ne umjesto njega. Imajte na umu i da znakovi IPA-e imaju vlastite vrijednosti: slovo I naziva se /aɪ/, dok znak IPA-e /i/ predstavlja samoglasnik, a ne naziv tog slova.
Samoglasnička slova, suglasnička slova i uloga slova Y
Pet slova koja se uobičajeno svrstavaju među samoglasnička jesu A, E, I, O, U. Ostalih 21 obično se svrstava među suglasnička, ali ta podjela ne opisuje u potpunosti njihovu ulogu u riječima. Posebno je važno da Y može predstavljati i suglasnik i samoglasnik.
Na početku riječi yes („da”) slovo y predstavlja suglasnik /j/. U riječi my („moj”) predstavlja samoglasnik /aɪ/; na kraju riječi happy („sretan”) predstavlja samoglasnik koji se u učeničkim rječnicima obično zapisuje kao /i/. Naziv samog slova ostaje /waɪ/. Njegova se uloga mijenja ovisno o riječi, a ne zato što je abecedi dodano novo slovo.
Nazivi samoglasnici i suglasnici odnose se i na skupine govornih glasova. Samoglasnici se uglavnom tvore bez onakve zapreke koja je karakteristična za suglasnike; pri tvorbi suglasnika prolaz zračnoj struji negdje se u govornom traktu sužava ili zatvara. U engleskom ćete čuti više različitih samoglasnika nego što ima samoglasničkih slova. Zasad je najvažnije shvatiti da brojanje slova i brojanje glasova nisu isti zadatak.
Imaju li britanski i američki engleski različite abecede?
Ne: obje inačice imaju istih 26 slova u istom redoslijedu. Razlika u nazivu slova ne mijenja abecedu ni zapis riječi koju netko diktira. Najjasniji svakodnevni primjer jest Z: u britanskom se engleskom obično govori zed /zed/, a u američkom zee /ziː/. Oba naziva označavaju isto posljednje slovo. Snimke možete usporediti u natuknici za Z u rječniku Cambridge Dictionary.
Tablica prikazuje i razlike za O i R. Dok učite izgovarati nazive, razumno je držati se jednog izgovornog modela, a pri slušanju upoznavati i druge uobičajene inačice. Možete čuti i regionalne varijante, primjerice haitch za H; u tablici je naveden široko poučavan naziv aitch /eɪtʃ/. Nepoznata inačica razlog je da provjerite što je izgovoreno, a ne da pretpostavite kako je govornik imenovao drugo slovo.
Koja se engleska slova lako zamijene?
Neki se nazivi razlikuju samo u jednom glasu. Primjerice, B /biː/ i P /piː/ imaju isti samoglasnik, pa je razlika na početku naziva. Drugi parovi imaju isti početak, ali različite samoglasnike: G /dʒiː/ i J /dʒeɪ/. Težak par vježbajte zajedno, a zatim ga uvrstite među druga slova kako biste prepoznavali ono što čujete umjesto da predviđate sljedeći odgovor.
Nazivima E /iː/ i I /aɪ/ posvetite posebnu pozornost jer i hrvatski upotrebljava latinicu. Poznati pisani oblik u engleskom može imati drukčiji naziv. Jednako tako, V /viː/ i W /ˈdʌb.əl.juː/ zasebna su slova s vrlo različitim nazivima; W naziva se double-u, doslovno „dvostruko u”.
Sličnost pisanih oblika zaseban je problem. Mala slova b i d ili p i q isprva može biti teško razlikovati. U nekim fontovima slično izgledaju i veliko I, malo l i znamenka 1. Usporedite ih u jasnom tiskanom obliku i vježbajte njihovo zasebno pisanje. Ako je neki znak u kodu nejasan, pitajte je li to veliko slovo, malo slovo ili broj.
Kada se pišu velika slova?
Pisanje velikih slova dio je učenja uporabe abecede, a ne promjena izgovora. Nazivi slova A i a isti su, ali izbor oblika može biti važan u pisanju. Velikim slovom započnite rečenicu i pišite imena ljudi, država i jezika te nazive dana u tjednu i mjeseci. Za razliku od hrvatskoga, engleski nazive jezika, dana i mjeseci redovito piše velikim početnim slovom.
Zamjenica I („ja”) u standardnom se pisanom engleskom uvijek piše velikim slovom, čak i usred rečenice. Pogledajte primjer: I study English on Monday. („Ponedjeljkom učim engleski.”) Velika slova imaju tri različita razloga: I je zamjenica, English naziv jezika, a Monday naziv dana. Ta se pravila razlikuju od hrvatskih, pa ih učite uz primjere.
Opće imenice ne pišu se automatski velikim slovom zato što imenuju nešto važno. Pogledajte rečenicu: I have a book. („Imam knjigu.”) Riječ book ostaje napisana malim slovom. Najprije naučite svakodnevna pravila; posebne načine pisanja velikih slova u naslovima, logotipima i nekim kraticama možete upoznavati kako na njih nailazite.
Pročitajte i: Engleska gramatika za početnike: osnovna pravila s primjerima
Kako slovkati ime i druge podatke
Slovkati znači izgovarati slova pojedinačno i redom. To nije isto što i ponoviti cijelu riječ glasnije ili sporije. Kada vas netko pita Could you spell that, please? („Možete li to slovkati, molim vas?”), želi razjasniti kako se riječ piše. Možete odgovoriti nazivima slova, uz kratku stanku između njih.
Za ime Lisa izgovorite L–I–S–A: /el/ – /aɪ/ – /es/ – /eɪ/. Tako slušatelju govorite koja slova treba zapisati, a ne kako se ime izgovara. Ako neko slovo nije dobro čuo, pojašnjenje može zatražiti pitanjem Could you repeat that letter? („Možete li ponoviti to slovo?”). Slušatelj zatim može ponoviti niz kako bi potvrdio da ga je dobro razumio.
U adresama e-pošte važni su i drugi znakovi. Znak @ čita se at, a točka u adresi dot. Ti znakovi nisu dodatna slova abecede. Ako se u adresi pojavljuju spojnica ili podvlaka, i njih treba izričito imenovati. Za vježbu slovkajte izmišljenu adresu umjesto da u javnom zadatku dijelite osobne podatke. British Council nudi vođenu vježbu slušanja o slovkanju imena.
Kako naučiti abecedu za stvarnu uporabu
Počnite s malom skupinom slova koju možete pažljivo uvježbati. Pogledajte svaki veliki i mali oblik, poslušajte njegov naziv i sami ga izgovorite. Zatim prekrijte stupac s izgovorom i pokušajte imenovati slovo. Ako se ne možete sjetiti, provjerite i pokušajte ponovno poslije. Cilj je povezati oblik s nazivom, a ne samo iznova čitati transkripciju.
Kada vam skupina postane poznata, promijenite redoslijed. Pjesmica o abecedi ili napamet naučen niz mogu pomoći da se sjetite sljedećeg slova, ali prava imena i adrese ne dolaze abecednim redom. Zamolite nekoga da vam izdiktira nekoliko slova ili upotrijebite snimku sa stankama, zapišite što čujete i usporedite s odgovorom. Uočite konkretan par zbog kojeg ste pogriješili umjesto da svaki put ponavljate cijelu abecedu ispočetka.
Zatim uzmite kratke riječi i imena za dvije odvojene aktivnosti. Najprije ponovite cijelu riječ nakon snimke, a zatim je slovkajte nazivima slova. Razdvajanje tih zadataka olakšava razumijevanje odnosa izgovora i pisanja. Dok nastavljate vježbati abecedu, možete dodavati i nove riječi; ne morate potpuno odgađati učenje riječi dok svako slovo ne budete prepoznavali bez napora.
Teškim se slovima vratite i tijekom kasnijeg vježbanja. Korisno je provjeriti možete li ih prepoznati izvan abecednog reda, povezati velike i male oblike, zapisati slova koja čujete i slovkati poznato ime bez gledanja u tablicu. Sve to ne morate raditi brzo. Jasna i točna komunikacija važnija je od brzog izgovaranja abecede.
Pročitajte i: Izgovor i slušanje s razumijevanjem: zvučni zapis, fonetska transkripcija i petominutna vježba
Provjerite razumijevanje
Ovi kratki zadaci provjeravaju razlike objašnjene u tekstu. Pokušajte odgovoriti prije otvaranja objašnjenja. Ako pogriješite, vratite se na odgovarajući odjeljak i utvrdite je li poteškoću izazvao oblik slova, njegov naziv ili glas u riječi.
- Koliko slova ima suvremena engleska abeceda? Broje li se veliki i mali oblici zasebno?
- Koje se slovo naziva /aɪ/: E ili I?
- Koja je razlika između naziva slova G i J?
- Slovkajte pen nazivima slova. Je li to isto što i izgovor cijele riječi?
- Zašto ship ima četiri slova, ali tri glasa u uobičajenom izgovoru?
- Predstavlja li y samoglasnik ili suglasnik u riječima yes i my?
- Ispravite uporabu velikih slova: i study english on monday.
Odgovori i objašnjenja
- Abeceda ima 26 slova. Veliki i mali oblici pripadaju istim slovima, pa se ne broje zasebno.
- I naziva se /aɪ/, a E /iː/. Znakovi slična izgleda u različitim sustavima pisanja ne moraju imati isti naziv.
- G naziva se /dʒiː/, a J /dʒeɪ/. Početak im je isti, ali samoglasnici se razlikuju.
- P–E–N: /piː/ – /iː/ – /en/. Cijela riječ izgovara se /pen/. Imenovanjem slova navodite zapis, a ne izgovor cijele riječi.
- sh predstavlja jedan glas, /ʃ/. Preostala dva glasa jesu /ɪ/ i /p/.
- U riječi yes predstavlja suglasnik /j/, a u riječi my samoglasnik /aɪ/. Naziv slova u oba je slučaja /waɪ/.
- I study English on Monday. Zamjenica „ja”, naziv jezika i naziv dana pišu se velikim početnim slovom.
Što slijedi nakon abecede?
Kada prepoznajete i imenujete slova, prijeđite na uobičajene obrasce čitanja, koristan vokabular i kratke rečenice. Naučite što riječ znači, poslušajte je kao cjelinu i uočite vezu između njezina zapisa i onoga što čujete. Abeceda vam pomaže opisati pisani oblik, a vježbanjem čitanja učite kako slova djeluju zajedno.
Uz LuvStudyjeve vježbe vokabulara možete povezivati engleske riječi s njihovim značenjima, slušati snimke riječi i vježbati njihov zapis u aktivnostima za učenje. To su vježbe vokabulara, a ne zaseban tečaj abecede ili automatska procjena vašeg izgovora. Zadržite tablicu abecede kao podsjetnik i vratite joj se kad god trebate provjeriti naziv slova.
