Engleska gramatika za početnike: osnovna pravila s primjerima

Možete znati riječi za osobu, radnju i predmet, a ipak ne biti sigurni kako ih povezati. Engleska gramatika objašnjava te veze: tko nešto radi, događa li se to redovito ili upravo sada, na koji predmet mislite te izjavljujete li nešto ili postavljate pitanje. Njezina je praktična svrha jasno izraziti ono što želite reći.

Početniku često nije teško jedno složeno pravilo, nego nekoliko malih odluka unutar iste rečenice. Treba li upotrijebiti is ili does? Treba li glagolu nastavak -s? Treba li ispred imenice stajati a ili the? Učite li sustav smislenim redoslijedom, lakše ćete razumjeti te izbore.

Ovaj vodič gradi takav temelj korak po korak. Obuhvaća osnove engleske gramatike koje su vam potrebne da opišete sebe, govorite o svakodnevnim događajima, zatražite informacije i povežete jednostavne misli. Nije katalog svih iznimaka. Svaki odjeljak objašnjava jedan obrazac i donosi primjere uz objašnjenje kako biste vidjeli i kako se rečenica gradi i zašto se određeni oblik upotrebljava.

Počnite od građe engleske rečenice

U običnoj izjavnoj rečenici subjekt najčešće stoji ispred glagola. Subjekt govori o kome ili čemu je riječ, a glagol izražava radnju ili stanje. Ako radnja ima objekt, on obično dolazi iza glagola. Pogledajte primjer: Maya reads a message. („Maya čita poruku.”) Maya je subjekt, reads glagol, a a message objekt.

Taj redoslijed nosi značenje. U primjeru The dog follows the boy. („Pas slijedi dječaka.”) pas je taj koji slijedi; zamijenite li mjesta dvjema imenicama, mijenja se tko koga slijedi. Hrvatski padežni nastavci omogućuju slobodniji red riječi, ali engleski ne dopušta uvijek poredak koji nam u hrvatskom zvuči prirodno. Najprije pronađite subjekt i glagol, a zatim dodajte informacije potrebne za dovršavanje misli.

Ne treba svakoj rečenici objekt. The baby sleeps. („Beba spava.”) potpuna je rečenica, dok se u The baby is tired. („Beba je umorna.”) oblikom is subjekt povezuje s opisom. U običnim potpunim izjavnim rečenicama subjekt se uglavnom mora izreći: It is cold. („Hladno je.”) uključuje it iako se ono ne odnosi na određeni predmet. U hrvatskom subjekt često izostavljamo, ali taj obrazac ne prenosite automatski u engleski. Zapovijedi su česta iznimka: Open the window. („Otvorite prozor.”) obraća se slušatelju bez izričitog navođenja you.

Zamjenice: tko što radi i na koga se radnja odnosi

Zamjenicama se upućuje na osobe i stvari bez stalnog ponavljanja imena. Njihov se oblik može mijenjati ovisno o ulozi u rečenici. Subjektni oblik dolazi na mjesto subjekta, a objektni se upotrebljava iza mnogih glagola i prijedloga. Pogledajte primjer: She knows me. („Ona me poznaje.”) she je subjekt, a me objekt. Zamjena tih oblika s her i I ne bi dala pravilnu strukturu.

Posljednji stupac označava pripadnost ili odnos s osobom o kojoj govorimo: my friend („moj prijatelj”), their house („njihova kuća”). Ti oblici dolaze ispred imenice. Usporedite This is my bag. („Ovo je moja torba.”) s This bag is mine. („Ova je torba moja.”): mine stoji samostalno. Upotrijebite my bag, a ne the my bag. Uz osobno ime pripadanje se može izraziti nastavkom 's: Maya's bag („Mayina torba”).

You može označavati jednu ili više osoba, odnosno hrvatsko „ti” ili „vi”; uobičajeno slaganje s glagolom ostaje isto. They može označavati više osoba ili stvari, ali upotrebljava se i za jednu osobu, primjerice kada njezin rod nije poznat. I tada dolazi uz oblike poput they are i they have. Učite zamjenice kao dijelove potpunih rečenica, a ne samo kao izdvojen popis prijevoda.

Glagol be: zašto su važni am, is i are

Glagol be („biti”) povezuje subjekt s podatkom o identitetu, stanju ili mjestu. U sadašnjosti upotrebljavajte am uz I, is uz he, she, it i imeničke subjekte u jednini, a are uz you, we, they i imeničke subjekte u množini. Izbor ovisi o subjektu, a ne o najbližoj riječi.

U rečenici My sister is a doctor. („Moja je sestra liječnica.”) is povezuje osobu sa zanimanjem. U We are tired. („Umorni smo.”) taj glagol povezuje osobe sa stanjem, a u The keys are on the table. („Ključevi su na stolu.”) uvodi podatak o mjestu. Neki jezici u takvim izjavama izostavljaju ekvivalent glagola be, ali ove standardne engleske rečenice trebaju taj glagol, kao i njihovi hrvatski prijevodi. Za dob se također upotrebljava isti obrazac: I am twenty. („Imam dvadeset godina.”) Ovdje engleski upotrebljava „biti”, a hrvatski „imati”.

Za niječnu rečenicu stavite not iza glagola: She is not ready. („Ona nije spremna.”) Za pitanje stavite glagol ispred subjekta: Is she ready? („Je li spremna?”) Ovom obrascu ne dodajte do. Skraćeni oblici poput I'm, isn't i aren't česti su u razgovoru i neformalnom pisanju.

Be nije univerzalna riječ koja se umeće ispred svake radnje. Rečenica I work. („Radim.”) ne treba am. I am working. („Upravo radim.”) drukčija je, pravilna struktura koju objašnjavamo poslije. I am work. nepravilno spaja ta dva obrasca.

Imenice: jednina, množina i brojivost

Brojiva imenica može označavati pojedinačan predmet koji brojimo: jednu kartu, dvije karte. Uobičajeni nastavak za množinu jest -s, ali pisani se oblici razlikuju: box–boxes („kutija–kutije”), city–cities („grad–gradovi”), boy–boys („dječak–dječaci”). Postoje i nepravilne množine, primjerice child–children („dijete–djeca”). Nemojte dodavati apostrof samo zato što tvorite množinu.

Nebrojive imenice u svojim se uobičajenim značenjima upotrebljavaju drukčije. Water („voda”), information („informacije”) i furniture („namještaj”) u tim se značenjima obično ne broje izravno. Recite some information („neke informacije”), a ne an information. Hrvatska „informacija” jest brojiva, ali njezin engleski ekvivalent u ovom značenju nije. Za brojanje količine ili jedinica dodajte prikladnu brojivu imenicu: two glasses of water („dvije čaše vode”) ili three pieces of furniture („tri komada namještaja”).

Brojivost ovisi o uporabi i značenju riječi, a ne samo o tome može li se nešto brojiti u stvarnom životu. Imenica može imati obje uporabe: chicken može značiti pileće meso, dok a chicken označava jednu životinju. Učenički rječnik može vam pomoći provjeriti željeno značenje. Nemojte pretpostaviti da je engleski obrazac jednak hrvatskom.

Some u potvrdnim rečenicama često uvodi neodređenu količinu: We have some rice. („Imamo nešto riže.”) Any često se pojavljuje u niječnim rečenicama i neutralnim pitanjima: We don't have any rice. („Nemamo riže.”) To su uobičajeni obrasci, a ne apsolutna pravila: pri nuđenju se često upotrebljava some, kao u Would you like some tea? („Želite li malo čaja?”) Za pitanja o količini upotrijebite How many tickets? („Koliko karata?”) uz brojivu imenicu u množini, a How much water? („Koliko vode?”) uz nebrojivu imenicu.

Članovi: a, an, the ili bez člana

Članovi pomažu slušatelju prepoznati na što imenica upućuje. Hrvatski nema takav sustav članova, pa ih treba učiti kroz značenje cijele rečenice. Upotrijebite a/an uz brojivu imenicu u jednini kada uvodite jednog pripadnika skupine, ali slušatelju ne određujete koji je to. Upotrijebite the kada slušatelj može prepoznati željenu osobu ili stvar. U primjeru I bought a lamp. The lamp is blue. („Kupio sam svjetiljku. Ta je svjetiljka plava.”) druga se rečenica vraća na već spomenutu svjetiljku.

To nije samo pravilo o prvom i drugom spominjanju. Možete pitati Could you close the door? („Možete li zatvoriti vrata?”) i bez ranijeg spominjanja ako je jasno na koja vrata mislite. Između a i an birajte prema sljedećem glasu, a ne pisanom slovu: a university („jedno sveučilište”) počinje glasom /j/, a an hour („jedan sat”) samoglasnikom.

U općim tvrdnjama imenice u množini i nebrojive imenice često nemaju član: Dogs need exercise. („Psima je potrebno kretanje.”) Brojiva imenica u jednini obično treba odrednicu: a book („neka knjiga”), the book („određena, poznata knjiga”) ili my book („moja knjiga”). Odrednica ovdje znači riječ koja pobliže određuje imenicu. Za više pojedinosti pogledajte Cambridgeovo objašnjenje članova.

Pridjevi, prilozi i osnovne usporedbe

Pridjev opisuje osobu ili stvar. Obično stoji ispred imenice, kao u a quiet room („tiha soba”), ili iza glagola be, kao u The room is quiet. („Soba je tiha.”) Za razliku od hrvatskih, engleski se pridjevi obično ne mijenjaju prema broju ili gramatičkom rodu imenice. Isti oblik quiet pojavljuje se u two quiet rooms („dvije tihe sobe”). Nastavak za množinu dodajte imenici, a ne pridjevu.

Prilog može opisivati kako se radnja odvija. Usporedite She is careful. („Ona je oprezna.”), što opisuje osobu, s She drives carefully. („Ona vozi oprezno.”), što opisuje njezinu vožnju. Mnogi prilozi načina završavaju na -ly, ali taj nastavak nije univerzalni pokazatelj. Fast može biti i pridjev („brz”) i prilog („brzo”), dok je friendly pridjev („prijateljski”, „ljubazan”). Uobičajeni prilog koji odgovara pridjevu good („dobar”) jest well („dobro”).

Pri uspoređivanju dviju stvari mnogi kratki pridjevi dobivaju -er: This bag is cheaper than that one. („Ova je torba jeftinija od one.”) Uz mnoge dulje pridjeve upotrebljava se more: This chair is more comfortable. („Ova je stolica udobnija.”) Superlativom se izdvaja ono što se po nekoj osobini najviše ističe u skupini: the cheapest bag („najjeftinija torba”), the most comfortable chair („najudobnija stolica”). Neki su oblici nepravilni, među njima good–better–best („dobar–bolji–najbolji”). Novi pridjev učite s usporednim oblicima kada su vam korisni i nemojte spajati oba obrasca u oblike poput more cheaper.

Have i there is: imati nije isto što i postojati

Upotrebljavajte have za posjedovanje te mnoge osobne odnose i osobine. U vremenu present simple upotrijebite has uz he, she, it i imeničke subjekte u jednini: Maya has a bicycle. („Maya ima bicikl.”) U ovom se obrascu pitanja i niječne rečenice tvore pomoću do/does: Does Maya have a bicycle? („Ima li Maya bicikl?”) Iza does glavni je glagol have, a ne has. To je osnovni oblik: rječnički oblik bez to, kao have („imati”), work („raditi”) ili go („ići”).

Susrest ćete i have got, osobito za posjedovanje u govornom britanskom engleskom. Ima vlastiti upitni obrazac: Have you got a bicycle? („Imate li bicikl?”) Obje su konstrukcije korisne, ali nemojte ih pomiješati u Do you have got ...? Dok učite, počnite s jednim dosljednim obrascem.

There is i there are uvode postojanje ili prisutnost nečega. Upotrijebite There is a shop near my house. („Blizu moje kuće nalazi se trgovina.”) da uvedete trgovinu u razgovor, a There are two shops. („Postoje dvije trgovine.”) za množinu. Usporedite The shop is near my house. („Trgovina je blizu moje kuće.”): trgovina je sada već poznata, a vi opisujete njezino mjesto. U ovim uvodnim rečenicama there ne znači udaljeno mjesto, odnosno „tamo”.

Present Simple: navike, činjenice i sadašnje okolnosti

Present simple upotrebljavajte za navike, opće činjenice i okolnosti koje prikazujete kao općenito važeće u sadašnjosti. I walk to work. („Na posao idem pješice.”) opisuje uobičajenu naviku, a ne nužno radnju koja se odvija dok govorite. She lives near the station. („Ona živi blizu kolodvora.”) opisuje njezine sadašnje okolnosti; ne tvrdi da će ondje živjeti zauvijek.

Uz većinu glagola upotrebljavajte osnovni oblik s I, you, we, they. Uz he, she, it ili imenički subjekt u jednini dodajte -s ili odgovarajuću pravopisnu inačicu: works, watches, studies. U pitanjima i niječnim rečenicama does već označava taj oblik pa se glavni glagol vraća u osnovni oblik: Does she work here? („Radi li ona ovdje?”) i She doesn't work here. („Ona ne radi ovdje.”)

Uz I, you, we, they i imeničke subjekte u množini u takvim se pitanjima upotrebljava do, a u niječnim rečenicama do not, obično skraćeno u don't: Do they work here? („Rade li oni ovdje?”) i They don't work here. („Oni ne rade ovdje.”) Glavni glagol ostaje u osnovnom obliku. Imajte na umu da be slijedi vlastiti, ranije objašnjen obrazac.

Riječi za učestalost poput often („često”) i usually („obično”) uglavnom stoje ispred glavnog glagola, ali iza be: I usually cook. („Obično kuham.”) i I am usually busy. („Obično sam zauzet.”) Present simple može opisivati i rasporede. Najprije naučite njegova glavna značenja, a zatim rjeđe uporabe; dodatno vježbanje nudi British Councilov vodič za present simple.

Present Continuous: radnja u tijeku ili privremena situacija

Present continuous tvori se od am/is/are i oblika na -ing. Oba su dijela važna: I am reading. („Upravo čitam.”), a ne I reading. Ta struktura prikazuje radnju kao nešto što traje u razdoblju o kojem govorite. To može biti upravo ovaj trenutak ili privremeno razdoblje oko sadašnjeg trenutka.

Usporedite She works in a hotel. („Ona radi u hotelu.”) s She is working in a hotel this month. („Ovaj mjesec radi u hotelu.”) Prva rečenica prikazuje njezin posao kao općenito važeću sadašnju okolnost. Druga ističe privremenu situaciju; ona ne mora raditi baš u sekundi u kojoj to kažete. Razlika je u značenju koje želite izraziti, a ne samo u tome pojavljuje li se riječ za vrijeme. Hrvatski u oba primjera može imati isti glagolski oblik, pa je važno razmotriti kontekst.

Mnogi glagoli koji opisuju stanja, uključujući know („znati”) i need („trebati”) u njihovim uobičajenim značenjima stanja, najčešće se upotrebljavaju u jednostavnim oblicima. Recite I know the answer. („Znam odgovor.”) i kada govorite o sadašnjem trenutku. Nekim se glagolima značenje mijenja između jednostavne i trajne uporabe, pa od ovog početnog pravila nemojte napraviti tvrdnju da određeni glagol nikada ne može imati oblik na -ing.

Past Simple: završena situacija u prošlosti

Past simple smješta događaj ili situaciju u završeno prošlo razdoblje. Ono može biti izrečeno, kao u We visited our friends yesterday. („Jučer smo posjetili prijatelje.”), ili jasno iz razgovora. Rečenica ne mora sadržavati riječ yesterday („jučer”) da bi upotrebljavala to vrijeme. Važan je prošli kontekst, a ne prisutnost određene ključne riječi.

Pravilni glagoli uglavnom tvore prošli oblik nastavkom -ed, uz potrebne pravopisne prilagodbe. Nepravilni glagoli imaju oblike koje treba naučiti: go–went („ići”), see–saw („vidjeti”). Za obična pitanja i niječne rečenice s tim glagolima radnje upotrijebite did ili didn't i osnovni oblik: Did you go? („Jeste li išli?”) i I didn't go. („Nisam išao.”) Podatak o prošlosti već nosi did, pa je didn't went nepravilno.

Be ima drukčiji obrazac za prošlost: I/he/she/it was i you/we/they were. Upotrijebite Was she at home? („Je li bila kod kuće?”) i She wasn't at home. („Nije bila kod kuće.”), bez did. Pri vježbanju jasno razlikujte glagol be od običnih glavnih glagola.

Budućnost: will, going to i dogovoreni događaji

Engleski ima više načina izražavanja budućnosti. Will s osnovnim oblikom može izražavati predviđanje, obećanje ili odluku donesenu u trenutku govorenja. Ako primijetite da se netko muči s torbom, I'll help you. („Pomoći ću vam.”) može izraziti vašu trenutačnu odluku. Niječni oblik won't znači will not.

Be going to s osnovnim oblikom često izražava već postojeću namjeru ili predviđanje utemeljeno na sadašnjim pokazateljima. I'm going to study tonight. („Večeras namjeravam učiti.”) predstavlja plan koji već imate. U toj konstrukciji zadržite am/is/are; I going to study nije potpun oblik.

Present continuous može opisivati dogovoren budući događaj: We're meeting our teacher tomorrow. („Sutra se sastajemo s nastavnikom.”) Te se mogućnosti mogu preklapati, a kontekst utječe na to koja zvuči prirodno. Nemojte will smatrati obveznim prijevodom svake misli o budućnosti. Najprije odlučite objavljujete li odluku, opisujete li namjeru ili govorite o dogovoru.

Present Perfect: povezanost sa sadašnjošću

Present perfect tvori se od have/has i prošlog participa, koji se često naziva trećim glagolskim oblikom. Kod pravilnih glagola zapis je jednak prošlom obliku na -ed; nepravilni se oblici mogu razlikovati, kao u write–wrote–written („pisati”). To vrijeme povezuje prošlu situaciju sa sadašnjošću umjesto da je samo smjesti u završeno prošlo razdoblje. Ne poistovjećujte ga automatski s hrvatskim perfektom: u hrvatskom prijevod ovisi o značenju.

Primjerice, I have lost my key. („Izgubio sam ključ.”) može objašnjavati zašto sada ne možete otvoriti vrata. I lost my key yesterday. („Jučer sam izgubio ključ.”) smješta gubitak u određeno završeno vrijeme. Present perfect obično se ne povezuje s izrazima za završeno razdoblje poput yesterday. Opisuje i iskustva do sada te neka stanja koja još traju: I have lived here for two years. („Ovdje živim dvije godine.”) Osoba ovdje još uvijek živi. Ovaj je pregled početna točka; dodatne uporabe pronađite u British Councilovu objašnjenju vremena present perfect.

Pročitajte i: Engleska glagolska vremena: kako ih naučiti bez zabune (objašnjenje za početnike)

Pitanja i niječne rečenice: odaberite pravi obrazac

Ne tvore se sva engleska pitanja dodavanjem iste pomoćne riječi. Najprije pogledajte glagolsku strukturu. Glagol be premjestite ispred subjekta. Uz običan glavni glagol u vremenu present simple ili past simple većina pitanja treba do/does/did. Uz modalni glagol poput can taj glagol premjestite ispred subjekta. Tablica prikazuje i pomoćni have u vremenu present perfect.

U složenom obliku za pitanje upotrijebite prvi pomoćni glagol, a za nijekanje stavite not iza njega: Is she working? („Radi li ona sada?”) i She isn't working. („Ona sada ne radi.”) Pomoćni have u Has she finished? („Je li završila?”) ponaša se drukčije od glagola za posjedovanje u Does she have a bicycle? („Ima li bicikl?”) Upitne riječi obično dolaze ispred upitnog obrasca: Where does she work? („Gdje ona radi?”) Nemojte dodavati još jedan do kada odgovarajući pomoćni glagol već postoji.

Česta iznimka odnosi se na pitanja o samom subjektu. U neutralnom pitanju Who works here? („Tko ovdje radi?”) who zauzima mjesto subjekta, pa nema does. Usporedite Who does she help? („Komu ona pomaže?”): ovdje je she i dalje subjekt, a pitanje se odnosi na objekt. Tu razliku dodatno objašnjava Cambridgeov vodič za pitanja s upitnim riječima.

Can, should i must: sposobnost, savjet i nužnost

Modalni glagoli drugom glagolu dodaju značenja poput sposobnosti, dopuštenja, savjeta ili nužnosti. Za početnika su can, should i must korisne početne točke. Iza njih dolazi osnovni oblik bez to, a u trećem licu ne dobivaju -s: She can swim. („Ona zna plivati.”), a ne She cans to swim.

Can može opisivati sposobnost ili služiti za traženje dopuštenja: Can I sit here? („Mogu li sjesti ovdje?”) Should često uvodi savjet: You should rest. („Trebali biste se odmoriti.”) Must može izražavati snažnu obvezu: You must show your ticket. („Morate pokazati kartu.”) To su korisna glavna značenja, a ne sve moguće uporabe.

Pazite na niječne oblike. You mustn't enter. („Ne smijete ući.”) znači da je ulaz zabranjen. You don't have to enter. („Ne morate ući.”) znači da ulazak nije nužan; ne zabranjuje ga. Ta značenja nisu zamjenjiva. Have to također izražava nužnost, ali gramatički upotrebljava oblike poput Does she have to ...? („Mora li ona…?”) Više pojedinosti donosi Cambridgeovo objašnjenje glagola must.

Prijedlozi: vrijeme, mjesto i kretanje

Prijedlozi povezuju imenicu ili zamjenicu s ostatkom rečenice. Mogu označavati mjesto, vrijeme ili smjer. Njihovo značenje rijetko odgovara istoj hrvatskoj riječi u svakom kontekstu, pa je korisnije učiti prijedlog zajedno s izrazom u kojem se pojavljuje nego očekivati da jedan prijevod vrijedi svugdje.

Za mjesto in često označava da je nešto unutar područja ili prostora, on da je na površini, a at da je na određenoj točki ili mjestu povezanom s nekom aktivnošću. Usporedite in the box („u kutiji”), on the desk („na radnom stolu”) i at the bus stop („na autobusnoj stanici”). To su početni obrasci, a ne potpune definicije. Treba naučiti i ustaljene izraze poput on the bus („u autobusu”).

Za vrijeme upotrebljavajte at uz sate, on uz dane i datume te in uz mjesece, godine i godišnja doba. Tako dobivate at seven („u sedam”), on Monday („u ponedjeljak”) i in September („u rujnu”). Izrazi poput next Monday („sljedećeg ponedjeljka”) i last year („prošle godine”) obično ne trebaju nijedan od tih prijedloga. Za kretanje prema odredištu često se upotrebljava to, kao u go to school („ići u školu”), ali svakodnevni izraz glasi go home („ići kući”), bez to. Uočavajte i bilježite cijele izraze kada ih susretnete.

Povezivanje misli riječima and, but i because

Kada znate sastaviti jednostavnu rečenicu, povežite je s drugom mišlju. And („i”) dodaje podatak, but („ali”) uvodi suprotnost, a because („jer”) navodi razlog. Veza treba odražavati ono što želite reći, a ne samo produljiti rečenicu.

U primjeru I want to practise, but I am tired. („Želim vježbati, ali sam umoran.”) drugi je dio suprotan prvomu. U primjeru I am studying because I have a test tomorrow. („Učim jer sutra imam test.”) drugi dio objašnjava razlog. Svaki dio i dalje treba pravilnu unutarnju strukturu. Dulja rečenica ne uklanja potrebu za subjektom, odgovarajućim glagolskim oblikom ili članom.

Takve veze gradite postupno. Dvije jasne povezane misli korisna su početna točka prije duljih rečenica s nekoliko zavisnih surečenica. Kada provjeravate napisano, pitajte se jesu li pojedini dijelovi gramatički pravilni i izražava li veznik odnos koji ste namjeravali.

Pročitajte i: Chunks u engleskom: što su i 50 korisnih primjera s prijevodom

Kako učiti englesku gramatiku uz razumijevanje značenja

Odaberite jedan praktičan zadatak i gramatiku koja je za njega potrebna. Za predstavljanje vježbajte zamjenice, be i jednostavne imeničke skupine. Za opis dana radite na vremenu present simple. Za opis nedavnog putovanja počnite s vremenom past simple. Tako svaki novi oblik dobiva svrhu i lakše ćete uočiti koji podatak nedostaje kada rečenica djeluje nepotpuno.

Nakon čitanja pravila napišite nekoliko rečenica koje su za vas istinite ili korisne. Promijenite subjekt, sastavite niječnu rečenicu i postavite pitanje, provjeravajući koje riječi morate promijeniti. Zatim objasnite razliku u značenju dvaju oblika, primjerice navike i radnje u tijeku. Ako razliku ne možete objasniti, vratite se situaciji, a ne samo nastavku.

Svoje pogreške pregledavajte prema vrsti. Izostavljen subjekt, nepravilan glagolski oblik i izostavljen član traže različita objašnjenja. Ispravite li samo vidljivu riječ bez razumijevanja njezine uloge, poslije će vam biti teško sastaviti drukčiju rečenicu. Vraćajte se istom obrascu s novim riječima i tražite ga u kratkim tekstovima i snimkama.

Vokabular i gramatika međusobno se podupiru. Uz LuvStudyjeve vježbe vokabulara možete vježbati značenja riječi, pisanje i izgovor uz zvučne zapise, a zatim poznate riječi upotrijebiti u vlastitim rečenicama. Alat za vježbanje vokabulara ne procjenjuje automatski gramatiku slobodno napisanih rečenica; njih provjerite u pouzdanom gramatičkom priručniku ili s osobom koja vam može dati točnu povratnu informaciju.

Provjerite osnovna pravila

Ovi zadaci ponavljaju pravila koja su već objašnjena u članku. Odaberite odgovor koji odgovara i obliku i značenju. Objašnjenja su dodana kako biste znali čemu se trebate vratiti, a ne da biste vježbu sveli samo na broj bodova.

1. Odaberite glagol: My sister ___ at home. (am / is / are)
2. Odaberite član kada mislite na jedan neodređeni sat vremena: We need ___ hour. (a / an)
3. Ispravite ovo pitanje: Does he works here?
4. Opišite radnju koja se upravo odvija: Please wait. I ___ a message. (write / am writing)
5. Ispravite ovu niječnu rečenicu: We didn't went out yesterday.
6. Izrazite da nešto nije potrebno, a ne da je zabranjeno: You ___ bring food; we have enough. (mustn't / don't have to)
7. Pitajte koja osoba ovdje radi: Who ___ here? (work / works)
8. Odaberite zamjenicu: Please send the address to ___. (I / me)

Pročitajte i: Pravila čitanja engleskog za početnike: glasovi, slova i primjeri

Što učiti dalje

Koristan je temelj sposobnost sastavljanja jasne rečenice, pretvaranja u pitanje ili niječnu rečenicu i objašnjavanja zašto su u njoj glavni oblici upotrijebljeni upravo tako. Ne morate odmah pamtiti svaki stručni naziv. Trebate, primjerice, razlikovati opis s glagolom be od radnje s običnim glagolom te naviku od radnje u tijeku.

Zatim proširujte znanje, jedno područje za drugim: detaljnije istražujte vremena, učite izbor članova u različitim kontekstima, upoznajte česte glagolske obrasce i vježbajte dulji povezani govor. Gramatika postaje upotrebljiva kroz ponovljen susret s rečenicama koje imaju smisla. Sačuvajte ovaj vodič kao podsjetnik i vraćajte se odjeljku koji odgovara na vaše sljedeće pitanje.