Logotip LuvStudy
LuvStudy

Učite engleske riječi

Natrag na blog

Pravila čitanja engleskog za početnike: glasovi, slova i primjeri

Pravila čitanja engleskog za početnike: glasovi, slova i primjeri

Poznavanje engleske abecede ne govori vam automatski kako pročitati englesku riječ. Možete imenovati svako slovo u name („ime”), a ipak ne biti sigurni zašto se završno e ne izgovara. Možete naučiti food („hrana”), a zatim otkriti da good („dobar”) ima drukčiji samoglasnik unatoč istom zapisu oo. Za te poteškoće postoje objašnjenja, ali ne slijedi svaka riječ jedno jednostavno pravilo.

Učiti čitati engleske riječi znači prepoznavati ponavljajuće odnose između slova i glasova, uočavati gdje se ti odnosi mijenjaju i znati provjeriti prvu pretpostavku. Cilj nije naučiti golemu tablicu napamet prije otvaranja knjige. Cilj je usvojiti korisne obrasce i povezati ih s riječima čiji izgovor doista poznajete.

Vodič objašnjava glavne obrasce za početnike: samoglasnike, nijemo završno e, česte skupine slova, nijema slova, naglasak riječi i gramatičke nastavke. Primjeri se nalaze uz svoja objašnjenja. Naglasak je na pravilnom čitanju napisanih riječi naglas; za razumijevanje teksta potrebni su i vokabular i gramatika.

Čitajte glasove i skupine glasova, a ne nazive slova

Nazivi slova korisni su kada slovkate ime ili adresu. Čitanje riječi drukčiji je zadatak. Naziv slova M glasi /em/, ali na početku riječi map /mæp/ („karta”) ono predstavlja /m/. Spajanjem naziva slova M–A–P slovkali biste riječ, a ne izgovorili je.

Pisana slova djeluju i u skupinama. U riječi shop /ʃɒp/ („trgovina”) sh predstavlja jedan glas. Nasuprot tome, x u box /bɒks/ („kutija”) predstavlja slijed /k/ + /s/. Brojanjem pisanih slova stoga ne možete zaključiti koliko glasova trebate izgovoriti.

Kada naiđete na novu riječ, potražite poznate skupine prije nego što je počnete čitati slovo po slovo. Prepoznavanje sh, ee ili čestog nastavka smanjuje broj zasebnih odluka koje morate donijeti. To je početna strategija, a ne razlog da zanemarite ostatak riječi: položaj skupine i okolna slova mogu biti važni.

Transkripcija kao vodič za izgovor

Fonetska transkripcija predstavlja izgovor, a ne uobičajeni način pisanja. Ovdje se služimo međunarodnom fonetskom abecedom, poznatom pod kraticom IPA. Znakovi između kosih crta, primjerice /mæt/, označavaju glasove. Transkripcija može pokazati glas koji nije očit iz slova, slovo koje se ne izgovara ili mjesto naglaska. Učite po nekoliko znakova, povezujući ih sa snimkama, umjesto da ih doživljavate kao još jednu abecedu za tiho učenje napamet.

U ovom vodiču ː označava dugi samoglasnik u odabranom sustavu transkripcije, a ˈ glavni naglasak ispred naglašenog sloga. Slijed poput /aɪ/ jest dvoglas unutar jednog sloga, a ne dva odvojeno izgovorena sloga. Znakovi /ʃ/ i /tʃ/ predstavljaju glasove koji se čuju na početku riječi ship („brod”) i chip („prženi komadić krumpira”).

Primjeri uglavnom slijede uobičajeni britanski model iz učeničkih rječnika. Američke su inačice označene ondje gdje je to važno. Nijedan model ne opisuje svakog govornika u Britaniji ili Sjedinjenim Američkim Državama. Za pregled znakova poslužite se Oxfordovim vodičem kroz fonetsku abecedu, a za snimljene primjere učeničkim rječnikom. Približan zapis hrvatskim slovima može biti privremeni podsjetnik, ali ne može točno prikazati svaki engleski glas.

Otvoreni i zatvoreni slogovi: korisni, ali ograničeni obrasci

Slog je izgovorna jedinica okupljena oko središnjeg glasa, obično samoglasnika. Nemojte brojiti slogove brojanjem samoglasničkih slova. Book („knjiga”) ima dva samoglasnička slova, ali jedan slog, a i make („napraviti”) ima jedan slog unatoč napisanom završnom e.

Početnički materijali za čitanje često opisuju pisani obrazac zatvorenog sloga kao samoglasničko slovo iza kojeg slijedi jedan ili više suglasnika koji ga zatvaraju, kao u cat („mačka”) ili hand („ruka”). Samoglasnik je u njemu često kratak. Obrazac otvorenog sloga završava samoglasničkim slovom, kao u me („mene”) ili go („ići”); njegov samoglasnik često nalikuje nazivu slova. To su korisni nastavni nazivi za pisane obrasce, a ne nepogrešiv način rastavljanja i izgovaranja svake dulje riječi.

Riječi poput make i time („vrijeme”) ovdje je bolje promatrati kao zaseban obrazac: samoglasnik–suglasnik–nijemo e. Nijemo slovo ne stvara drugi izgovoreni slog. Različiti tečajevi različito organiziraju slogovne obrasce, pa tablicu s četiri ili šest tipova treba shvatiti kao nastavni okvir, a ne jamstvo da se sve engleske riječi uklapaju bez iznimaka.

Kratki samoglasnici: učite glas, a ne samo naziv

Korisno je početi kratkom riječi koja ima samoglasnik između suglasnika. Česti su obrasci a u cat /kæt/ („mačka”), e u bed /bed/ („krevet”), i u sit /sɪt/ („sjediti”), o u britanskom hot /hɒt/ („vruć”) i u u cup /kʌp/ („šalica”). Svaki obrazac učite uz riječ i njezinu snimku.

Izraz kratki samoglasnik ne znači da pravilan glas možete dobiti jednostavnim skraćivanjem drugog samoglasnika. U riječima ship /ʃɪp/ („brod”) i sheep /ʃiːp/ („ovca”) samoglasnici se razlikuju i po glasovnoj kvaliteti i po uobičajenom trajanju. Važni su položaj jezika i oblik usta. Poslušajte razliku i oponašajte je; samo dulji izgovor istog hrvatskog „i” ne mora stvoriti potreban kontrast.

Razlike postoje i u tim osnovnim zapisima. Put /pʊt/ („staviti”) u referentnom izgovoru ima drukčiji samoglasnik nego cut /kʌt/ („rezati”). Američko hot obično ima /ɑː/ umjesto britanskog rječničkog /ɒ/. Takve razlike ne čine obrasce beskorisnima: pokazuju zašto obrazac treba ponuditi pretpostavku koju ćete provjeriti, a ne imati prednost pred pouzdanom snimkom.

Nijemo završno e: zašto hat i hate zvuče drukčije

U mnogim kratkim riječima završno nijemo e prati promjenu ranijeg samoglasnika. Usporedite hat („šešir”) i hate („mrziti”): napisano e ne dodaje izgovoreni slog, ali samoglasnik se mijenja iz /æ/ u /eɪ/. Nastavnici to katkad opisuju riječima da samoglasničko slovo „izgovara svoje ime”.

Bez završnog eS nijemim završnim ePromjena samoglasnika u primjerima
hat /hæt/ — šeširhate /heɪt/ — mrziti/æ/ → /eɪ/
sit /sɪt/ — sjeditisite /saɪt/ — mjesto, lokacija/ɪ/ → /aɪ/
not /nɒt/ — nenote /nəʊt/ — bilješka/ɒ/ → /əʊ/
cut /kʌt/ — rezaticute /kjuːt/ — sladak, simpatičan/ʌ/ → /juː/

Naziv dugi samoglasnik u ovom nastavnom obrascu ne odnosi se samo na duljinu: /eɪ/ i /aɪ/ jesu dvoglasi, a /juː/ uključuje suglasnik ispred samoglasnika. Tablicu promatrajte kao obrazac pisanja. Srodne zadatke donosi British Councilova aktivnost o odnosu glasova i pisanja.

Obrazac nije univerzalan. Have /hæv/ („imati”), give /ɡɪv/ („dati”) i love /lʌv/ („ljubav”, „voljeti”) završavaju nijemim e, ali ne slijede navedenu promjenu samoglasnika. Česte iznimke učite kao cijele riječi umjesto da poznatu riječ pokušavate silom prilagoditi pravilu.

Skupine samoglasničkih slova: prepoznajte ih pa provjerite riječ

Dva samoglasnička slova mogu predstavljati jedan samoglasnik ili dvoglas. Prepoznavanje skupine sprječava zasebno čitanje svakog napisanog slova. Ipak, ne postoji pravilo prema kojem prvo od dva samoglasnička slova uvijek mora zvučati kao njegov naziv u abecedi. Izgovor je povezan s cijelom riječju i njezinim pisanim obrascem.

ZapisKoristan početni obrazacNa što obratiti pozornost
eesee /siː/, green /ɡriːn/ — vidjeti; zelenSlova predstavljaju jedan samoglasnik, a ne dva sloga.
eateam /tiːm/ — timUsporedite bread /bred/ („kruh”): isti zapis ima drukčiju glasovnu vrijednost.
ai, ayrain /reɪn/, day /deɪ/ — kiša; danSaid /sed/ („rekao”) česta je iznimka od obrasca ai.
oaboat /bəʊt/ — čamacUobičajeni američki samoglasnik glasi /oʊ/.
oofood /fuːd/, good /ɡʊd/ — hrana; dobarOve poznate riječi imaju različite samoglasnike.
oi, oycoin /kɔɪn/, boy /bɔɪ/ — kovanica; dječakSamoglasnički se izgovor postupno mijenja unutar jednog sloga.
ou, owout /aʊt/, now /naʊ/ — van; sadaUsporedite snow /snəʊ/ („snijeg”) i young /jʌŋ/ („mlad”); ovi se zapisi čitaju na više načina.

Tablicom se služite za stvaranje malih skupina riječi sa zajedničkim obrascem, a ne za pretpostavku da cijeli stupac ima isti izgovor. Kada naučite iznimku, zabilježite je uz poznati obrazac. Usporedba team i bread jasno pokazuje razliku i daje razlog da provjerite novu riječ sa skupinom ea.

Pozornost zaslužuje i slovo y. Ono može predstavljati suglasnik na početku yes („da”), samoglasnik /aɪ/ u my („moj”) ili završni samoglasnik koji se obično zapisuje kao /i/ u happy („sretan”). Naziv slova u abecedi ne govori koju ulogu ono ima u određenoj riječi.

Suglasnička slova koja mogu mijenjati glas

Izgovor mnogih suglasničkih zapisa prilično je predvidljiv, ali nekoliko poznatih slova čita se na više načina. C obično predstavlja /s/ ispred e, i, y, kao u city („grad”), a /k/ u riječima poput cat („mačka”). Nemojte ga automatski čitati kao hrvatsko c. Taj je obrazac koristan pri prvom susretu s riječju, ali skupine poput ch trebaju vlastito objašnjenje.

G može predstavljati /dʒ/ ispred istih slova, kao u giant („div”). Taj je obrazac manje pouzdan: get („dobiti”), give („dati”) i girl („djevojka”) sve su riječi koje počinju glasom /ɡ/. Provjerite cijelu riječ umjesto da pretpostavite da sljedeći samoglasnik uvijek određuje glas.

S može predstavljati /s/ ili /z/, kao u see („vidjeti”) i rose („ruža”). X može predstavljati /ks/ u box („kutija”), ali /ɡz/ u exam („ispit”). Te su razlike dio učenja izgovora riječi, a ne znak da ste zaboravili abecedu.

Skupine suglasničkih slova: sh, ch, th, ph i ng

Skupina suglasničkih slova može predstavljati jedan glas ili slijed koji ne odgovara pojedinačnim nazivima slova. Sh obično predstavlja /ʃ/, kao u shop („trgovina”). Ch često predstavlja /tʃ/, kao u chair („stolica”), ali usporedite school („škola”), s /k/, i chef („kuhar”), s /ʃ/. Uobičajeno čitanje shvatite kao polazište, a ove česte iznimke naučite zasebno.

Th obično predstavlja ili /θ/, kao u think („misliti”), ili /ð/, kao u this („ovo”). Pri izgovoru tih glasova vrh jezika nalazi se uz gornje prednje zube ili blizu njih, a zrak prolazi kroz uzak otvor. Prvi je bezvučan, a drugi zvučan. Zvučnost znači titranje glasnica; glasove možete usporediti lagano dodirujući grlo. Nemojte ih svesti na stalnu zamjenu hrvatskim s, z, t ili d. Slušajte i vježbajte upravo tu englesku razliku.

Ph često predstavlja /f/, kao u phone („telefon”). U sing /sɪŋ/ („pjevati”) ng predstavlja jedan nosni glas koji se tvori prema stražnjem dijelu usne šupljine; iza njega ne slijedi zasebno /ɡ/. U finger („prst”), međutim, izgovor uključuje /ŋɡ/. Zapis ng stoga ne odgovara uvijek potpuno istom slijedu glasova.

Ck obično predstavlja jedan /k/, kao u back („leđa”, „natrag”), dok qu obično predstavlja /kw/, kao u quick („brz”). Nemojte automatski umetati samoglasnik između susjednih suglasnika. U riječi poput stop („stati”) početni /s/ i /t/ izgovaraju se zajedno, bez dodatnog sloga.

Nijema slova: zašto se neka slova ne izgovaraju

Nijemo slovo ostaje dio pisanog oblika riječi, ali u njezinu uobičajenom izgovoru nema zaseban glas. To može djelovati neobično ako ste navikli na bližu vezu pisanja i izgovora u hrvatskom. Izgovaranje svakog vidljivog slova nije automatski točnije; poznatu englesku riječ može pretvoriti u nepoznat slijed glasova.

Korisni su obrasci nijemo početno k u know („znati”) i knee („koljeno”), nijemo početno w u write („pisati”) i wrong („pogrešan”) te nijemo završno b u lamb („janje”) i climb („penjati se”). Riječ hour („sat”) počinje samoglasnikom jer se njezino h ne izgovara. Označite nijemi dio kada prvi put zapisujete takvu riječ.

Drugi zapisi imaju više mogućih izgovora. Gh ne izgovara se u night („noć”), predstavlja /f/ u laugh („smijati se”) i /ɡ/ u ghost („duh”). Učite te riječi uz njihove snimke umjesto da svaki gh smatrate nijemim. British Council donosi dodatno objašnjenje čestih obrazaca s nijemim slovima.

Samoglasnici uz r i razlike u izgovoru

Kada iza samoglasnika slijedi napisano r, raniji jednostavni samoglasnički obrasci možda više neće predvidjeti njegov izgovor. Usporedite britanske referentne oblike cat /kæt/ („mačka”) i car /kɑː/ („automobil”). Vrijedi prepoznavati skupine poput ar, or, er, ir i ur, ali svaku i dalje trebate povezati sa stvarnim riječima i naglaskom.

U ovom britanskom modelu naglašeno or često predstavlja /ɔː/, kao u born /bɔːn/ („rođen”). Naglašeni er, ir, ur često dijele glas /ɜː/, kao u term /tɜːm/ („pojam”), bird /bɜːd/ („ptica”) i turn /tɜːn/ („okrenuti”). Uvjet o naglasku važan je: nenaglašeni završetak riječi teacher („učitelj”) umjesto toga ima oslabljeni samoglasnik. Primjeri nude korisne skupine, ali ostavljaju prostor za iznimke i izgovorne razlike koje ćete susretati.

U uobičajenom nerotičnom britanskom rječničkom modelu napisano r ne izgovara se ispred suglasnika ili stanke. U uobičajenom rotičnom američkom modelu izgovara se. Zato rječnik može prikazivati car britanskim /kɑː/ i američkim /kɑːr/. U povezanom govoru britanski govornik koji slijedi prvi model može izgovoriti povezujuće /r/ ispred sljedećeg samoglasnika, kao u car engine („automobilski motor”).

Ne izostavljaju sve britanske inačice taj r niti sve američke slijede isti obrazac. Početnik ne treba svladati svaku regionalnu varijantu. Za vlastitu vježbu upotrebljavajte jasan izgovorni model, uz razumijevanje da i drukčija rječnička snimka može biti pravilna.

Naglasak riječi i oslabljeni samoglasnici

U riječi s više slogova jedan obično nosi glavni naglasak. Istaknutiji je od drugih zahvaljujući kombinaciji visine tona, duljine i intenziteta. Engleski naglasak nije u svakoj riječi vezan uz prvi ili posljednji slog, pa sam zapis ne pokazuje uvijek gdje ga treba staviti. Rječnička oznaka naglaska dio je podataka koje trebate naučiti.

U about /əˈbaʊt/ („o”, „otprilike”) glavni naglasak pada na drugi slog. Prvi je samoglasnik /ə/, zvan šva: čest oslabljeni samoglasnik u nenaglašenim slogovima. Ne zvuči kao naziv slova A u abecedi. Različita samoglasnička slova mogu predstavljati švu, pa čitanje svakog samoglasnika njegovom najpoznatijom glasovnom vrijednošću može zvučati neprirodno. Nemojte ga automatski zamijeniti jasnim hrvatskim a ili e; slušajte ga unutar riječi.

Ne postaje svaki nenaglašeni samoglasnik šva. U happy završni nenaglašeni samoglasnik obično se zapisuje kao /i/. Pročitajte cijelu transkripciju i poslušajte cijelu riječ umjesto da sve nenaglašene slogove zamjenjujete istim glasom. Pri zapisivanju nove riječi označite naglasak uz njezino značenje.

Dulje riječi podijelite na izgovorne dijelove kojima možete lakše ovladati, ali ne ističite svaki dio jednako. Po potrebi uvježbajte dijelove, a zatim ponovno spojite riječ s njezinim uobičajenim naglaskom. Svrha podjele jest olakšati izgovor cijele riječi, a ne pretvoriti govor u slijed odvojenih odsječaka.

Kako izgovarati nastavke -s i -es

Pravilni nastavak za množinu i glagolski nastavak za treće lice jednine imaju tri uobičajena izgovora. Izbor ovisi o posljednjem glasu osnovne riječi, a ne samo o njezinu posljednjem napisanom slovu. Isto načelo objašnjava zašto cats („mačke”), dogs („psi”) i buses („autobusi”) ne završavaju istim slijedom glasova.

Iza bezvučnih glasova /p, t, k, f, θ/ nastavak je /s/: cats /kæts/. Iza samoglasnika i zvučnih suglasnika koji ne pripadaju sljedećoj skupini glasi /z/: dogs /dɒɡz/, plays /pleɪz/ („igra”). Iza /s, z, ʃ, ʒ, tʃ, dʒ/ nastavak dodaje slog koji se obično zapisuje kao /ɪz/: buses /ˈbʌsɪz/.

Počnite slušanjem tih razlika, a ne učenjem znakova napamet bez zvuka. Nemojte svakoj množini dodavati samoglasnik: cats ima jedan slog, a ne dva. Provjerite i mijenja li se sama osnova, kao u leaf–leaves („list–listovi”); primjena pravila za nastavak ne zamjenjuje učenje nepravilne ili promijenjene osnove.

Kako izgovarati -ed bez suvišnog sloga

Pravilni nastavak za prošlost -ed također ima tri uobičajena izgovora. Iza /t/ ili /d/ dodaje slog: wanted /ˈwɒntɪd/ („želio”), needed /ˈniːdɪd/ („trebao”). To je nastavak /ɪd/. Sam zapis nije dovoljan za odluku: najprije utvrdite posljednji glas glagola prije dodavanja nastavka.

Iza drugih bezvučnih suglasnika nastavak je /t/, kao u worked /wɜːkt/ („radio”) i washed /wɒʃt/ („oprao”). Iza samoglasnika i drugih zvučnih suglasnika glasi /d/, kao u played /pleɪd/ („igrao”). Ti oblici ne dobivaju zaseban završni slog. British Councilov vodič za pravilne prošle oblike donosi dodatne primjere triju izgovora.

Ovo se objašnjenje odnosi na pravilne glagolske nastavke. Neke riječi koje se upotrebljavaju kao pridjevi imaju vlastiti izgovor, primjerice u izrazu a learned professor („učen profesor”), gdje learned ima dva sloga. Početnik takve primjere može učiti kao cjelovite izraze umjesto da pravilo za pravilne glagole proširi na svaku napisanu riječ koja završava na ed.

Zašto kontekst katkad mijenja čitanje riječi

Ista pisana riječ ponekad ima različite izgovore ovisno o značenju ili gramatičkoj uporabi. Glagol read („čitati”) koristan je početni primjer. Njegov osnovni oblik i oblik prezenta bez nastavka -s izgovaraju se /riːd/, a prošli oblik i prošli particip /red/. Zapis se ne mijenja.

Pogledajte primjer: These days, I read every evening. („Ovih dana čitam svake večeri.”) Rečenica opisuje sadašnju naviku, pa read glasi /riːd/. Drugi je primjer: I read it yesterday. („Pročitao sam to jučer.”) Prošli kontekst ovdje traži /red/. Pisani obrazac ea ne može to odrediti samostalno. Učenički rječnik razlikuje te oblike; pogledajte Cambridgeovu natuknicu read.

Prije čitanja rečenice naglas prođite je radi razumijevanja značenja. Znate li tko što radi i kada, lakše ćete odabrati pravilan oblik, smisleno grupirati riječi i istaknuti ono što treba. Točno čitanje stoga nije samo dekodiranje slova: ono postupno povezuje izgovor s vokabularom i gramatikom.

Od pojedinačnih riječi do cijele rečenice

U rečenici govornici obično ne ističu svaku riječ jednako niti zastaju iza svake. Važne informacije najčešće se ističu, dok česte gramatičke riječi mogu imati slabiji izgovor. Primjerice, nenaglašeni can često ima oslabljeni oblik /kən/ umjesto punog /kæn/. Koje će riječi biti istaknute ovisi o poruci i kontekstu.

Počnite jasnim, pažljivim izgovorom, a zatim ga usporedite s odgovarajućom snimkom izraza ili rečenice. Slušajte koje skupine riječi pripadaju zajedno i koje stanke pomažu prenijeti značenje. Interpunkcija daje smjernice, ali prirodan govor ne nastaje dodavanjem jednake stanke na svakom napisanom znaku.

Ne morate odmah oponašati vrlo brz govor ili namjerno izostavljati glasove. Najprije zadržite prepoznatljivost riječi i jasnoću značenja. Zatim nekoliko puta uvježbajte kratak izraz, postupno preusmjeravajući pozornost s pojedinačnih glasova na zvučnu cjelinu izraza. Snimke riječi i snimke rečenica imaju povezane, ali različite svrhe.

Što učiniti kada naiđete na nepoznatu riječ

Najprije uočite poznate skupine slova i nastavke. Provjerite postoji li obrazac s nijemim e ili poznata skupina samoglasničkih slova, ali prvo čitanje shvatite kao pretpostavku. U duljoj riječi nemojte samouvjereno odrediti naglasak samo zato što vam jedan slog izgleda poznato.

Potražite cijelu riječ u učeničkom rječniku. Provjerite njezino značenje i gramatički oblik, pročitajte transkripciju i poslušajte odgovarajuću snimku. Usporedite prvu pretpostavku s onim što čujete: je li neočekivan bio samoglasnik, nijemo slovo, nastavak ili naglasak? Kada prepoznate taj detalj, imate nešto konkretno što trebate zapamtiti.

Zatim ponovno izgovorite riječ bez snimke, još je jednom provjerite i upotrijebite u kratkom izrazu. Ako odstupa od poznatog obrasca, u bilješkama je stavite uz uobičajen primjer tog obrasca. Tako gradite vokabular s poznatim izgovorom, a ujedno učite opće strategije čitanja. Cambridgeove stranice za izgovor nude i britanske i američke zvučne modele.

Kako vježbati čitanje bez nagađanja

Radite na jednoj razlici odjednom. Jedno vježbanje može biti usmjereno na nijemo završno e, dva uobičajena čitanja skupine oo ili razliku između /ɪ/ i /iː/. Pročitajte nekoliko poznatih primjera, poslušajte ih i objasnite što se mijenja. Zatim pokušajte s kratkom rečenicom koja sadrži jednu od tih riječi kako obrazac ne biste učili samo kao izdvojen popis.

Birajte kratke tekstove u kojima vam je većina riječi poznata. Ako za svaku riječ trebate rječnik, teško je istodobno pratiti značenje i izgovor. Najprije čitajte radi razumijevanja, provjerite riječi u koje niste sigurni, a zatim naglas pročitajte odlomak. Snimka istog odlomka omogućuje usporedbu naglaska i grupiranja riječi, a ne samo pojedinačnih glasova.

Uz LuvStudyjeve vježbe vokabulara možete ponavljati riječi zajedno s njihovim značenjima, transkripcijama i snimkama. Slušanje uz gledanje zapisa pomaže uočavati poznate obrasce u stvarnim riječima. Web-stranica ne procjenjuje automatski vaše čitanje naglas, a snimke pojedinačnih riječi nisu zamjena za slušanje povezanih rečenica.

Provjerite obrasce i objasnite svoj izbor

Ovi zadaci ponavljaju prethodno objašnjena načela čitanja. Pokušajte pronaći razlog za svaki odgovor, a ne samo točnu mogućnost. Svi odgovori zapisani IPA-om slijede referentni model opisan na početku.

  1. Što se mijenja između hat /hæt/ i hate /heɪt/? Dodaje li završno e slog?
  2. Imaju li food i good isti samoglasnik u referentnom izgovoru ovog vodiča?
  3. Kako se sh čita u shop: kao jedan glas ili kao nazivi dvaju slova?
  4. Koje je napisano slovo nijemo na početku write?
  5. Koji je slog naglašen u about /əˈbaʊt/ i što se događa s prvim samoglasnikom?
  6. Odaberite glas pravilnog nastavka: cats — /s/, /z/ ili /ɪz/?
  7. Završava li worked glasom /t/, /d/ ili slogom /ɪd/? Usporedite s wanted.
  8. Odredite izgovor glagola read u ovoj rečenici: I read it yesterday. Odaberite /riːd/ ili /red/.
Odgovori i objašnjenja
  1. Samoglasnik se mijenja iz /æ/ u /eɪ/. Završno e nijemo je; obje riječi imaju jedan slog.
  2. Ne. Food ima /uː/, a good /ʊ/. Zapis oo nema jedno univerzalno čitanje.
  3. Predstavlja jedan glas, /ʃ/. Nazivi slova služe slovkanju, a ne spajanju glasova u riječi.
  4. W je nijemo. Riječ počinje glasom /r/, a ne /w/.
  5. Naglašen je drugi slog. Prvi je samoglasnik oslabljeni /ə/, a ne naziv slova A u abecedi.
  6. /s/, jer osnovna riječ završava bezvučnim glasom /t/. Ne dodaje se novi slog.
  7. Worked ima nastavak /t/ iza /k/ i ostaje jednosložna riječ. Wanted dobiva /ɪd/ iza /t/ i ima dva sloga.
  8. /red/. Rečenica se odnosi na prošlost, pa treba izgovor prošlog oblika iako se zapis ne mijenja.

Pravila čitanja postaju korisna uz stvarne riječi

Da biste počeli čitati engleski, ne morate savršeno predvidjeti izgovor svake nepoznate riječi. Trebate prepoznavati korisne obrasce, uočavati kada se riječ ponaša drukčije i pouzdano je provjeriti. Skupine samoglasničkih slova, nijema slova, naglasak i nastavci daju okvir; snimke i smislene rečenice pokazuju kako taj okvir djeluje u stvarnom jeziku.

Vratite se teškom obrascu s nekoliko novih primjera, a zatim te riječi upotrijebite u kratkom odlomku. S vremenom ćete sve više riječi prepoznavati izravno, dok će vam pravila čitanja i dalje pomagati pri susretu sa sljedećom nepoznatom riječi.

Česta pitanja

Mogu li pravilno izgovoriti svaku englesku riječ samo učenjem pravila čitanja?
Ne. Uobičajeni obrasci pisanja pomažu vam razumno pretpostaviti izgovor, ali ne određuju izgovor svake riječi. Na njega mogu utjecati naglasak, povijest riječi, gramatika i jezična inačica. Nepoznatu riječ provjerite u učeničkom rječniku i poslušajte njezinu snimku.
Moram li naučiti sve znakove IPA-e prije nego što počnem čitati?
Ne. Počnite s glasovima i znakovima koji se pojavljuju u riječima koje učite. Uz transkripciju upotrebljavajte snimke i postupno proširujte znanje. Jednostavne riječi možete čitati i dok još učite fonetske znakove.
Trebam li od početka čitati brzo?
Ne. Počnite tempom koji vam omogućuje sačuvati glasove, naglasak i značenje riječi. Zatim vježbajte kratke izraze uz odgovarajuću snimku. Brzinu možete povećavati kako vam riječi postaju poznate; žurba nije zamjena za razumijevanje.